Prijeđi na sadržaj

Bahram II.

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Kovanica sa slikom Bahrama II.

Bahram II. (također Vahram ili Varahran) bio je od 276. do 293. Veliki kralj Perzije.

Bahram II. naslijedio je na prijestolju svoga oca Bahrama I. U doba njegove vladavine država i zoroastrizam bili su usko povezani ponajviše zbog velikoga utjecaja koji je na mladoga kralja imao reformator te religije mobad (svećenik) Kartir. Na jednom natpisu tako stoji:

„Karder (Kartir), spasitelj Varehranove (Bahramove) duše.“

Kartira je Bahram na kraju imenovao za vrhovnog suca i uzdigao ga u plemićki stalež, a kršćani i manihejci bili su progonjeni; tada je vjerojatno umro i osnivač manihejizma Mani. No za kralja Narseha (293. – 302.) ta uska povezanost države i zoroastrizma je prestala.

Bahram je na zapadu morao ratovati protivAußenpolitisch Rimljana koji su u doba Kara godine 283. provalili u Mezopotamiju. Rimlajni su zauzeli i perzijski glavni grad Ktezifont no Karova smrt iste godine spriječila je njihovo daljnje napredovanje. Bahram je sklopio mir s Karovim nasljednikom carem Dioklecijanom. Protiv kralja se otprilike u isto doba na istoku pobunio izvjesni Hormizd, najvjerojatnije Bahramov brat, a podržali su ga Saki i Kušan. Hormizd je poražen nakon nekoliko godina borbi, a kralj je nakon toga postavio svoga sina Bahrama III. za „kralja Saka“.

U doba Bahrama II. osobito je procvala sasanidska umjetnost što se osobito vidi na kovanicama. Nijedan vladar nije ostavio toliko reljefa na stijenama kao Bahram II. Na njima su on i njegov dvor upečatljivo ovjekovječeni.

Bahrama II. naslijedio je njegov sin Bahram III. koji je vladao samo nekoliko mjeseci, a onda je zavladao najmlađi sin Šapura I. Narseh.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Bahram II. U: Encyclopædia Iranica, sv. 3, str. 516. i.d.
  • Klaus Schippmann: Grundzüge der Geschichte des sasanidischen Reiches. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1990.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]